Korijeni nastanka grada nisu jasni. Kukuljević je pretpostavio da se rimski grad Incerum nalazio na mjestu Požege. Arheološka istraživanja (D.Sokač-Štimac) kod Tekića, u središnjem dijelu Požeškog polja južno odVetova, potstakla su većinsko mišljenje da se Incerum nalazio na tom položaju, no dokazi za to još nisu pronađeni. Manji, uglavnom usputni nalazi na tlu grada ipak su dovoljni da se postojanje jednog antičkog naselja, a također i utvrde na mjestu kasnijeg srednjovjekovnog županijskog požeškog Castruma, može smatrati izvjesnim i na mjestu Požege. Nalazi pretpovijesne keramike, ali prije svega opći vrlo povoljni uvjeti položaja za nastanak naselja ukazuju na nesumnjivi kontinuitet naseljavanja, međutim ostaje pitanje o važnosti i veličini naselja prije i u vrijeme antike.
Požega kakvu poznajemo danas, počinje se oblikovati u srednjem vijeku. Stari požeški burg izgrađen je vjerojatno u 11.stoljeću. Radilo se o šesterokutnoj utvrdi smještenoj na brijegu u središtu grada.
Danas to brdo Požežani zovu 'Stari grad'. Požega je tada bila rezidencija hrvatsko-ugarskih kraljica, te kao takva izuzeta od nadležnosti bana i župana. Iako iz tog doba potvrda o dobivanju statusa slobodnog kraljevskog grada nije očuvana, građani civitasa uživali su povlastice jednake onima u slobodnim kraljevskim gradovima. Službeno status slobodnog kraljevskog grada Požega dobiva 1765.
Neimenovani notar Bele III. (1172.-1196.), hrvatsko-ugarskog vladara, u svom djelu 'Gestae Hungarorum',opisu najranije povijesti Mađara, govori o osvajanju tri utvrde pri prelasku preko Drave: Zagrab, Vlco i Posega. To su tada bila središta urbanizacije i najrazvijeniji gradovi u Slavoniji (koja je tada obuhvaćala prostor od Sutle do Dunava).
Požega je do danas zadržala svoj srednjovjekovni raspored ulica, s dominantnim srednjovjekovnim trgom nastalim u križištu četiri pristupna pravca (najvećim srednjovjekovnim trgom u Hrvatskoj), smještenom neposredno u sjevernom podnožju obronaka Požeške gore. Sjeverno od trga do nekadašnjih Kamenitih vrata (srušenih u 19. st). vodile su tri karakteristične međusobno usporedne ulice od kojih je ostala središnja (Cehovska - Sv. Florijana) i zapadna (Županijska) te dio istočne uz barokni Trg sv. Terezije.
Požeška županija spominje se 1210. godine, a grad je 1227. spomenut kao 'Castrum de Posege'.
Od srednjovjekovnih spomenika očuvane su dvije redovničke samostanske crkve, crkva sv. Lovre, izvornodominikanska posvećena B.D.Mariji iz druge pol. 13.st. s gotičkim freskama, te crkva sv.Duha, izvorno sv. Dimitrija, izgrađena oko 1235., kasnije franjevačka (od 1573. do 1688.g. služila kao džamija), dok je župna sv.Pavla porušena u opsadi grada 1536.g. Županijski Castrum, smješten na osamljenoj kamenoj uzvisini porušen je do temelja početkom 19. st., ali očuvan je dio gradskih srednjovjekovnih kamenih zidina.
1537. Požega je osvojena opsadom u korist Osmanskog carstva. Grad postaje središte Požeškog sandžakata, upravni i vojni centar Slavonije. Dva glavna osvajača grada Mehmed paša Jahjaoglu, smederevski beglerbeg i Gazi - Husrev beg bosanski grade na dotadašnjem središnjem gradskom trgu najvažnije građevine kao svoje zaklade, Mehmed paša trgovačku čaršiju sa 70 dućana,a Gazi Husrev beg hamam, karavan-saraj i nekoliko dućana za uzdržavanje medrese u Sarajevu. Grad u 16. st. dobiva vodovod, prvi u Hrvatskoj nakon dubrovačkog.
Nakon bitke kod Haršanja 1687. Požega je oslobođena iduće 1688. (fra Luka Ibrišimović Sokol), a zatim konačno 1691. godine. U ovom razdoblju razvija se Požega kakvu je danas poznajemo. Grad dolazi pod vlast Habsburgovaca. Srednjovjekovnoj gradskoj osnovi dodaje se bogat barokni izgled. Obnavlja se Požeška županija,isusovci osnivaju gimnaziju (1699.), petu najstariju u Hrvatskoj, i najstariju u današnjoj Slavoniji. Franjevci 1708. g. pristupaju obnavljanju samostana iz srednjeg vijeka porušenog od strane Turaka, i dovršavaju ga 1724., te je smješten uz crkvu sv.Duha. Samostan sadrži knjižnicu s oko 15 tisuća svezaka s inkunabulama iz 16. stoljeća. Unatoč požaru u 19. stoljeću koji je uništio velik dio građe, knjižnica spada u nultu kategoriju i među vrjednijima je u Hrvatskoj. Stanovništvo je 1739. g. pogodila kuga. 1749. g., u spomen na 798 umrlih Požežana podignut je barokni kužni pil, koji i danas krasi središnji Trg u Požegi. Gradi se kazališna dvorana 1727., prva ljekarna u gradu 1740. Požega je u to vrijeme, uz Zagreb, jedini centar višeg obrazovanja u Hrvatskoj. Postojao je filozofski studij za mlade franjevce iAcademia Posegana. 1763. sagrađena je i današnja Katedrala sv. Terezije Avilske.
Svoj doprinos katedrali svojim zidnim slikama dali su i glasoviti slikari Celestin Medović i Oton Iveković. Zbog mnoštva znanstvenika i književnika koje je Požega podarila Hrvatskoj, i zbog niza kulturnih ustanova i spomenika, Požega je prozvana slavonska Atena. Osobito plodno bilo je XVIII. i XIX.stoljeće. Glasoviti slikar i književnik Matko Peić je rekao kako Požega ima toliko književnih i kulturnih ličnosti da se može govoriti o požeškoj književnosti. U 19.st. važnost Požege opada u korist Osijeka i Slavonskog Broda smještenih na povoljnijih prometnim položajima uz Savu i Dravu, u ono vrijeme presudnih čimbenika zbog gradnje prvih željeznica.
Od 1921. do 1991. grad nosi naziv Slavonska Požega kako bi se razlikovao od Požege u Srbiji. 1993. nakon obnove županijskog sustava obnavlja se Požeška županija (pod imenom Požeško-slavonska županija), ali bez svog nekadašnjeg posavskog dijela, te sa znatno smanjenim područjem na zapadu, ali zato u početku obuhvaćajući Našice i pripadajuća mjesta, a nakon pripajanja Našica Osječko-baranjskoj županiji oblikuje se u današnjim okvirima.
Požega je bila poznata kao jako uporište punka. Iz Požege su anarchopunk band Apatridi, Married Body, fanzin Warhead i ostalo.[3]. U Velikoj kraj Požege održava se i punk festival "DOF - Dirty Old Festival".
Nema komentara:
Objavi komentar